Dah Proslosti

U ljetnje vece ko sudbina dodje.
Nikad daleko nisi ni bila.
Glas tudji bure u srcu dize.
Orkani ptici pod laka krila.

Besane noci ubijedih sebe
da godine bijehu tren oka samo
ruzan san na tren sto sam usnio,
sto osjecam priznati ja nisam smio.

O, kako dodje, misli mi gore.
Sve jedna drugu bujicom nosi.
I grudi stezu dok misli more
nespremno srce pred sobom kosi.

Ah, oci drage u vama trazih
proslih vremena, ljubavi sjaj.
Pogledaj me i barem na tren mi dozvoli
da gorim tako, u proslosti daj.

A mislih vrijeme jace bi bilo,
prejako mozda i za nas dvoje.
Sad, kad te vidim jedino zelim
da usne moje s'tvojim se spoje.

Kazes dobro si, dobro ti ide.
Na rukama ja bih tebe da nosim.
Sve sto si blize, jaca je zelja.
Na koljena!
Za ljubav ja cu da prosim.

Ne zamjeri mi, dugo je zrilo
u srcu ludom, varljivom mom.
Ne cudi se. Nekad u rusevini
psi lutalice
pronadju
dom.

Kako smo nekad mi mladi bili.
Buducnost tiho sisla je s'dlana.
I bore strasne starackim licem
vuku se sjetnom prasinom dana.

Vrijeme nas gazi, staracko tijelo.
Al srce isto uvijek ostaje.
Bezbroj ce nesanih noci proteci.
Dusa ce vijerna tebi da istraje.

Kako me stize, da suzu pustih.
Lice na suze naviklo nije.
Iz kamenog srca i nijemih usti
kako da opet pjesma se vije?

Ne okreci se kada od mene podjes.
Pusti da stranac ostanem samo
kad ne da djavo, slijepa daljina
da srce jedno drugome damo.

Ostani lijepa ko' zvijezda sjajna.
Stih ovaj nek' te nadje u miru.
Ljubavi nove sutra ce doci,
al' kad ce i kako stare
da umiru?

2006