Ubica

Misao da sacuvam,
moram, jer bjezi.
Dodje ponekad nezvano, grubo -
Nekada u deliriumu lezi
I nozem rdjavim od sjecanja
probode ostatke zadebljalog srca.
Srca koje ce da me izda,
Izdajnik stari (rospija)
cim najnepogodniji trentak nadje
da prestane se bori,
da kuca.

Sad vise me ne ljubi i ne dozvoli
da vlasi kose tvoje usne dodirnu.
To vise mi je znacilo no tebi.
Zemljotresi sto nova ostrva stvaraju
I davitelji nocni s'mrtvima kad razgovaraju...
A ljustura srce opet zatutnji
iz tijela mrtve zvijeri.
Sta onda vrijedice i moje rijeci,
i um moj prokleti,
i sve znanje sto se u njemu natalozilo
(talozilo godinama bez tebe).
Koliko vrijedno je srce takvo,
sto stiti se od svijeta
ustajalom
zabokrecinom znanja.

Ali pamticu svaki trenutak
u svakom detalju
A svaki ce detalj tupim klinom
razapeti dalje
okrvavljenu dusu.
Tumarace zamagljenom tminom.
Kad ne bude te vise blizu.

I pitam se sta vise i slaviti danas
Kad vec su i ikone obesvetili?
I u crno zavili sve ono
sto su u proslosti svetili.
Pitam te, Oce, gledam te u oci
Razmatram da li je
imitacija i dalje
najveci kompliment od svih?
Rezonovacu,
isprobati je
i taman kad se uvjerim da jeste
Smrskacu je da samog sebe ne uvrijedim
Niti da iko me vidi,
jer ne zelim da iko me prepozna
kao samo imitatora.

Probudi se, oci otvori!
Ti jos i ne znas da to sto te boli
je najveci poklon
od nemastovitog Tvorca.
Dal srce je, ili mozda dusa?
Ipak i dalje nastavi da spavas:
To znati je gore
nego biti najbolji,
ali ipak bez Oca.
Sanjaj sve smijesne,
zalosne zvijeri
Njegove zakrzljale kreacije.
Iz gresaka,
bolne nekompetentnosti
nikli su narodi, nacije!

Kome pripadas? Kome se molis?
Samo da svojim te zovu?
Sad kad cekicem,
i krvlju i znojem
treba stvarati realnost novu.
Probudi se uz miris krvave zore
Okean oboji terora bojom
Iz tvoga straha
i nocne more
Dize se,
steze,
polako davi
sav svijet
prokletom
praznocom tvojom.

Prsti u grcu ne znaju stati
Grlo da puste oni ne mogu
Probuditi se,
varati,
znati
a smijati se u lice bogu.
Mrstis se, mumljas,
bozanstvo sveto
dok sin iza ledja ostri noz vadi
Ne okreci se,
jos par sam koraka daleko
Vjeru pronadji u laznoj nadi.
Ostrica sjevnu, nebo zaplaka
a placem i ja zajedno s'njim
Znace sav narod i dusa svaka
Koliko boli taj strasni cin.
Mama,
tvoj sin je postao ubica, bruka.
Mama,
lancima je vezao Boga.
Mama,
za tren mu nije drhtala ruka.
Mama,
zar to je sudbina za sina tvoga?

Na oblacima spokojan stojim
ko' dijete posle zlocina
U moru se ogledam, divim
velicine svoje ja se ne bojim
Polako pustam svijet
da pociva.
Zemljo, pogledaj gore
Novi sud nad tobom stoji
Na rubu nove zore
Optuzbi broj se roji.
Sto bilo je nije ni vazno
proslost nema vise nista sa tim.
Uzivaj u jos par trenutaka lazno
Onda se najezi...
Poslusaj:
Ja dolazim!

2014